-Beskonacnost-
07.10.2009., srijeda
POcetak pocetka
|
Dobro ovaj dio je i meni samome dosadan ali i takvih mora biti sto dalje ide biti ce zanimljivije... Odjednom je sve nestalo ili mi se barem samo tako cini...Oglasavaju prestanak uzbune. Ali ja jos uvjek imam osjecaj da nesto nije u redu neznam zasto ali cu uskoro otkriti. Dva sata nakon sjedim u menzi i jedem oni njihovu splacinu od hrane koju neki smatraju bozanstevim jelom i guse se u njemu, nemoguce za mene, mislim nema sanse da netko moze uzivati u toj splacini. Dizem se sa stola od gadosti i odlazim do toaleta. Hodnici su jos uvjek prazni samo nekoliko narednika prode tu i tamo pokraj mene. Udem u toalet malo se olaksati nakon onako krasnog jela koje mi je samo proletilo kroz crjeva kao da nista nisam pojeo. Odjednom nekakvi glasovi osvrnem se oko sebe, cuju se iz otvora iznad moje glave. Hmmmm zavrsavam sa svojim olaksavanjem popnem se na wc skoljku i zakljucam vrata iznuta da netko ne pomisli da nesto nelegalno radim, a ionako kamera ima na sve strane. Ne bih se cudio ni da toalete snimaju. Oni glasovi dva glasa cuju se jako razgovjetno kroz otvor ventilacije. -What were u thinking u fool- Cudno koriste engleski jezik ali po naglasku mozes i pretpostaviti da je ovaj englez . Koliko znam takvih nema u nasim redovima. -What u mean by that- -U know what i mean they culdnt know about this- -Forget about them they are to confused, his aperance only confused em.- -Unleashing him wasnt good idea at all, now we need to cach him- Tad se ubaci treci zenski glas zadihan cjeli. -Damn fools do u see what u have done- Obojca se pocnu cerekati samo... Koji vrag se desava uopce... Opet ona cura pocne. -Excalibur isnt complete u cant mess with it- Cuje se udarac kako netko nekoga udara. -Hey take it easy, see that suits that left we only need a lab rat- -And so what with him, one more maniac in that suit will cost us out lifes- Izbljede mi glasovi kao da ih nije niti bilo. Cujem odjednom korake iza vrata sagnem se tako da me ne moze vidjeti iz nijednog kuta. Sreca imam nesto opreme jos u sebe izvlacim malo ogledalce da provjerim tko je vani, gurnem ga ispod vrata. Hm moj kolega od povjerenja samo se nasmijem u sebi i izadem vani. Okrene se prema meni. -Izgleda da niti tebi nije sjelo bas kako treba- Malo s kime pricam jedino s njim. -Ne nije ionako me proobava zafrkaje- -I mene ghhhhhh ispricavam se- Zgrci se i uleti u obliznju prvu wc kabinu. Ovaj lik je pravi vic od covjeka uvjek nesto nevalja s njime, ali je pravi borac. Odlazim u svoju kabinu. Kroz ove hodnike je uvjek prokleto hladno nemos vjerovati kao da smo na antartiku a i tamo bih se priviknuli na hladnocu ali ovdje se niakako priviknuti. Stanem sekundu. Opet ono izvijeno svjetlo ispred mene jedno 10 metara. Pogledam iza sebe vrati pogled opet ga nema. Aghhhh mora da haluciniram. MOram zaboraviti na to. Nastavim hodati prema svojoj kabini. Ovdje nikada nemozes imati mira uvjek se nesto desava rjetko kad imamo bas neki odredeni odmor. Prolazim tko zna koji put kroz onu ogromnu dvoranu do stropa sigurno ima 50 ak metara a cjela povrsina je abnormalno velika. Svaki put kad ovdje prolazim pitam se sto je to pod tim ogromnim crnim ceradama. Ima sigurno 20 tih stvarcica sto god jesu, ali su bome preogromni. Nista samo nastavim do svoje kabine. Aghhh napokon odmor od buke, sve je izolirano nigdje nikakvog zvuka divota. Zavalim se na krevet koji je bio cudno udoban i pre udoban za moj ukus. Zaklopim oci da malo zaspem, kad odjednom na moj kanal se cuje /nesto kao radio stanica ugradena u uho/: -Jedinica 121 prijavak na brefing.- K vragu kako su dosadni, dizem se na brzinu navlacim svu opremu i odlazim do sobe za brifinge koja se nalazi odmah par metara od nasih kabina. Udem unutra i sjedam za stolac odmah do Generala koji stoji ispred velikog ekrana. -Uvjek si brzi od svih drugih hmmm- Nasmije mi se. Uto udu jos cetvorica i sjedaju... -U redu vidim da ste sad svi tu, vi znate sto je vas posao brzo djelovanje i onesposobljavanje.- Upali se na ekranu tlocrt podrucja na koje moramo ocito ici. Pet tocaka ima na karti svaka ima po nase ime i ucrtani put i objektive. -U redu ovo bih trebalo biti lagano bez imalo problema. Zauzeli su nasu bazu usred Ruske prasume sad samo trebate razmotriti ovu kartu tocne objektive cete dobiti radio vezom. Sretno.- Hmm nista lakse sve kao u simulaciji, dizemo se i odlazimo u oruzarnicu koja je samo vrata do. Uzimam AK-48a /nasljednik AK-47/ USP jako stari pistolj. -Sto ce ti tako stara oprema- Jedan mi odvrati. Samo ga pogledam preko oka i odlazim u transportnu kapsulu. Smjestim se unutra i cekam ispaljivanje. Tocno jedan covjek stane u nju previse dugmadi i ekrana je u njoj Navigacija itd itd. Ali nema smisla jer se sama ispali u smjeru u kojem treba. 5 4 3 2 1 samo osjecam kako se sve trese pa odjednom prestane samo lagano lebdim. nije proslo niti 5 min odjednom masovan udarac lomljenje opreme svega oko mene cujem kako se trup kapsule savija zvuk savijenog metala koji nikada ne zaboravljas. vrata se sama izbace vani kao da ih je netko svom snagom napucao nogom iznutra. Izlazim vani sa bolovima u vratu. Aghhhh malo se razgibavam... Pogledam kapsulu, koji vrag cjela je unistena cudo sto sam uopce ziv. Nesto ovdje ne stima. |
04.09.2009., petak
......
|
Ovo sto je napisano jos imena nema ali ce ga s vremenom dobiti, nikoga ne silim da ovo cita. Probudio sam se usred one ljusture od Arsenala, ziva panika svi su poceli trcati uokolo kao da su poludjeli, ja jednostavno kao da sam prespavao prvu minutu uzbune. U metalnim hladnim hodnicima samo mozes cuti jeku ljudi i alarma koji ti se uvlaci u usi poput nekog nametnika. NAPAD NAPAD netko vice. Iz daljine hodnika dolazi jedan od visih casnika opremljen do grla i vice naredbe koje jedva cujem. Nista samo pratim ostatak koji odlazi do svojih soba po opremu. Ja ja sam kao vec mrtav ali srce pumpa kao ludo znam da je ovo moja prva borba jest da je proslo dva mjeseca od obuke ali kao da nije bilo dosta holograma i simulacija. Da znaju oni dobro kako prevariti ljudski um ubacu te u onu ljusku metar puta metar i puste te da lutas u beskonacnosti prostora i vremena, zlatno doba bez racunala samo pomislim. Sve se pocinje rusiti i tresti metalni zvukovi kao kada netko udara komadom sipke u drugi komad. Pocinjemo izlaziti jedan po jedan iz svojih soba dok na kraju hodnika oni stoje niti ljudi niti strojevi nesto izmedu i otvaraju paljbu tjela samo pocinju padati oko mene poput vreca napunjenih krvlju. Na brzinu nadem zaklon, neku veliku metalnu kasetu i stanem iza nje. Malo pribirem misli po glavi da se sjetim kako sve ide. To to je samo vazno izvuci zivu glavu ne se boriti za ideale onih budala pre kasno sam nazalost to shvatio, kad je vec bilo kasno. Virim sa strane da ih prebrojim, dva, cetiri, sest ughhh. uto jos dva moja suborca dotrce iz susjedne prostorije i sklonu se u isti zaklon do moga. Od buke i fijuka metaka se ne mozemo cuti medusobno... Ovaj jedan vrti glavom kao da mu nesto nije jasno i pokazuje u smjeru onih strojeva sto nas napadaju. Hm imaju bacace raketa ali ih ne koriste, mozda da nesto ne uniste. Ovaj sa druge strane se zadere CEKAJ. Sto sto da cekam koga vraga pogledam sa strane, ono kao da se prostor izvio na mjestu nekakva cudna pojava prozirna obavijena nekakvim jakim elektricitetom prvo lagano hoda pa se zatrci prema onoj sestorici. Ljevi zid desni zid strop svugje skace. Dignem se na noge da vidim bolje sto se desava, komada ih nevjerovatnom brzinom a ovi se raspadaju poput lego kockica zatim ona pojava samo nestane u drugi hodnik....   |
28.08.2009., petak
Mrtvo
Ona kazaljka na satu sto pokazuje sekunde kao da se zabija u broj 12 i ne ide dalje ne moze jednostavno se ne mice. Vrjeme je stalo nije valjda ne moze kako je to moguce. Sve je okolo pocelo jako smrdjeti kao da si glavu zabio u kravlju balegu mirisi od kojih ti se zavrti toliko u glavi da mislis da ces umrjeti od smrada. Sve okolo je nekako postalo jednako a oko toga se previja samo jedan jauk boli koji ne mozes opisati rjecima koliko je bolan samo za usi a kamoli za tu jadnu dusu koja ga prozvodi. Osjecam se nekako izgubljeno u tome svemu kao da ne pripadam ovdje nista nema smisla lagano odlazi bez povratka nasuprot onom satu na kojem se cini kao da je vrjeme stalo, ili je taj sat jednostavno samo pokvaren. Nemoguce da tolika kolicina boli i tuge uopce moze postajati meni samome se zeludac dize kao da mi je netko zabio nekakvo govno u zeludac i zelim ga samo povratiti natrag. Sad sam potvrdio svoju staru tvrdnju da je pakao ovdje, ovvdje na zemlji sada i da nece nestati tek tako u stvari uopce nece, uvjek ce cekati da se otvori ponovno na samom zatvaranju. Iz nekog razloga slike mrtvih razbacanih i trulih tjela nekakvih nazovimo ih ratnika, stalno mi prolaze glavom kao da mi zele nesto reci i kao da sam jedan od njih koji se bore za nesto, ali za sto neznam.   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! |
23.08.2009., nedjelja
Koja je smisao smrti
|
Nema je ljudi su jednostavno smrtna bica koja su zajebala cjeli ovaj planet, zasto postoje ljudi to nitko nezna mozda evolucija ili pak opticka varka sto bih znacilo da je cjela proslost izmisljotina i glupost, na kraju nista nema smisla. Ne bojim se smrti ali moram priznati da mi nije lako kada netko umre meni blizak a bio je pre dobra osoba mada ja znao da je toj osobi doslo vrjeme stvar je da pravde nema i ne postoji ali se ja i dalje za nju borim i uvjek hocu. Nemam ono sto zelim nemam ono sto toliko zelim zasto zato sto sam smrtnik i ne mogu do nekih stvari ili rjesenja doci tako lako ipak nisam besmrtnik ili neki bog da mogu imati totalnu kontrolu nada svime. Samo zelim zamoliti bogove da cuvaju duse onih koji su to zasluzili tokom svojih zivota svojim postenjem nicim drugim. Umri i lezati cu ti na grobu necu dati da pobjegnes u svjet mrtvih necu dati dusama da ti duh otmu necu dati da patis ili se u smrt vratis izadi iz podzemlja i domogni se kamenja Kamenja sveg znamenja Kamena svoga bremena Sve smrtne duse neka se udruze   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!I neka sve druge puze |
15.08.2009., subota
.........
Kristi vice dere se iz svega grla iznutra hoce samo da izleti vani. Informacije se skupljaju i skupljaju bez upozorenja i ne nestaju tek tako u stvari uopce ne nestaju nemoguce ih je izbrisati. Postajem najveca opasnost za samoga sebe, sve je postalo jedno ujedninjeno u nesto nestvarno. LJudi svi postaju jedno te isti, naravno jedino se pravi prijatelj nikada nece promjeniti. Ne nije moguce sve izbrisati ili misliti da je nestalo jer ce se vratiti kad tad jos jace jos bolnije nego prije zasto pokusavati nesto zaustaviti kad to ne mozes zaustaviti. MOras biti lud poput mene da se nastavis boriti dok ne krepanes poput psa, Hmmm koliko god postao opasan sam za sebe toliko cu i za druge biti opasan za druge mozda cak i jos vise. Java i snovi zauzimaju dosta veliki udio ovog jadnog zivota naravno da ces se nakon toga misliti dali je ovo sve samo jos jedan san ili neka perverzno morbidna stvarnost ili vec brutalna kompjuterska igrica. Bjeg od takozvane stvarnosti jest najbolje oruzije protiv boli i patnje mozda te stvari su samo u mojoj glavi. Zasto funkcionirati poput robota kad ne moras hmph.   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! |
29.07.2009., srijeda
Gods
|
Bogovi sami po sebi su nesavrseni kao i covijek sam zato ih i postoji vise treba ih postovati kao cjelinu... Tonuti u necemu kao u crnoj rupi moze ti se dogoditi tko zna sto ali ti oni nece pomoci tek tako ako nisi vrijedan samo ce te pogledati i gurnuti jos dublje ako si jedan od jadnih lutaka koji gubi vjeru u njih. Takozvani duhovi duse i sl oni su zivi zasebno ne zele biti uznemireni kao niti vi sami razmislite malo covijek se boji svega nepoznatoga samo po tome moze se zakljuciti i da te duse i duhovi ne zele nikoga u svojoj realnosti kao sto niti covijek ne zeli imati posla sa njima ili nekim drugim stvarnostima jer se boji pa mozes pretpostaviti da se i oni boje i zele se samo zastiti od covjeka. Tama i crna magija su krivo shvaceni od samih pocetaka nazalost, crna magija ne mora nuzno znaciti neko zlo ovisi kako tko gleda na to ali s njom se nevalja igrati, to govorim zbog iskustva. Istina jest da je ljudski um pre malen za shvatiti druge svjetove ja sam samo zagrebao po povrsini toga svijeta a ostavilo je oziljka na meni i mojoj dusi. Sada zamislite da sam dublje upao sto bih se dogodilo to nitko nezna. Ovi sto tvrde da se razumiju u crnu magiju i govore o nekim iskustvima ne vjerujte im oni koji su bas uspjeli zavrsili su mrtvi nestali ili negdje u komadima u nerazjasnjenim okolnostima, nisu bas dugo zivjeli. Kao sto sam rekao i oni se nas boje sad zamislite samo sto im bogovi rade ako se njima suprostave pa pokusavaju s nama uspostaviti kontakt da zvuci poput izvanzemaljaca ali tko zna mozda i jesu. Groblja kao pocivaliste mrtvih nema veze sa mozgom to je sve zakopana religiozna glupost zamislite da pokapaju svakoga covijeka koji umre kolika bih groblja bila nebih im bilo kraja zauzimala bih vece povrsine od samih gradova veca bih bila populacija mrtvaca nego zivih ljudi. Ali jedna je stvar jako bitna da groblja nisu igralista i ako se zelite baviti crnom magijom ili cak mozda sotonizmom sto je skroz drugacija i pojava i sasvim stvar. Samo hocu reci klonite se groblja. Ne govorim to zato sto sam neki krscanin koji u biti nisam, ja sam sasvim nesto drugo neobjasnjivo ta rjec ne postoji u rjecniku. Ali pokusati cu samo natucati stvari koje osjecam u sebi iliti sto sam u biti. Tama, sivilo, pravda, smrt, zivot, cudoviste, jing-jang, umna moc, neopravdani strah, ljutnja, tuga. Skroz cudno jest ali to sve jest unutar i ne izlazi kada mislis da je jedno nestalo drugo doleti poput iznenadnog vjetra. I samo za kraj sve ima svoju cjenu pa tako i bavljenjem crnom magijom ima, koliko ti dades njima oni ce tebi isto toliko tebi, zlatno pravilo.   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! |
12.05.2009., utorak
Neobjasnjivo i Beskonacno
|
Stvari prikazivane kakve jesu u stvari nisu kakvima se cini, znam neki ce reci da sam lud i neuracunjiv. Ali stvari poput snova koji ti dolaze tek tako i odlaze nisu uobicajena stvar ili vidjeti nesto neobjasnjivo sto nestane odjednom. Da ljudski mozak mislis iz prve ruke ali istrazivanja pokazuju dokazivanja o drugim dimenzijama i neobjasnjivim aktivnostima u ljudskom mozgu. Na nasu tj ljudsku nesrecu ljudski mozak nije istrazen tako reci niti malo. Gledajuci u proslost najveci umjetnici i znanstvenici su bili smatrani ludima, da lud si ako vise znas i zelis pomoci jadnom ljudskom rodu. Da tih luudaka nije bilo danas bih jos tukli kamen od kamen pokusavajuci upaliti vatru vukli bih cure za kosu po tlu nebih znali niti pricati. Hocu reci da je najbitnije iskoristiti svaki resurs i onaj najmanji kako bih se ljudska rasa i ljudski um poboljsali da ne zive u neznanju i bjedi. Moje misljenje je da se ljudi boje znanja jer da se ne boje vec bih prije 20-ak godina bili u svemiru mozda i prije a do danasnjeg dana tko zna gdje. Ne zivite ograniceno i u neznanju. Buducnost   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! |
